Japanska povijest hrane od 10.000 godina prije Krista do danas.
Povijest japanske kuhinje duga je i fascinantna, s utjecajima iz različitih kultura i povijesnih razdoblja. Evo kratkog pregleda razvoja japanske hrane od prapovijesti do danas:
10.000. pr. Razdoblje Jomona (nazvano po karakterističnoj lončarstvu označenoj vrpcom pronađenom iz tog razdoblja) smatra se najranijim razdobljem japanske povijesti, a vjeruje se da su se ljudi tog razdoblja oslanjali na lov, ribolov i okupljanje za hranu. Također su uzgajali divlje biljke i razvili tehnike za očuvanje hrane poput sušenja i fermentacije.
300. pr. do 300. godine poslije Krista: U razdoblju Yayoi uveden je uzgoj riže u Japanu, koji je brzo postao glavna hrana. U tom razdoblju razvijeni su i metalni alati koji su omogućili proizvodnju keramike i razvoj sofisticiranijih tehnika kuhanja.
794. do 1185.: Razdoblje Heiana bilo je vrijeme kulturnog procvata u Japanu, a hrana je u tome igrala značajnu ulogu. Dvorska aristokracija tog vremena razvila je profinjenu kuhinju pod utjecajem kineske i korejske kuhinje, kao i lokalnih sastojaka i tradicija. U tom su razdoblju zabilježeni i prvi pisani zapisi japanske hrane u obliku poezije i književnosti.
Advertising1192. do 1333.: U razdoblju Kamakure došlo je do uspona samurajske klase, koja je razvila vlastitu prehrambenu kulturu temeljenu na načelima zen budizma. To je uključivalo usredotočenost na jednostavnost, prirodne okuse i upotrebu lokalnih sastojaka.
1333. do 1573.: Razdoblje Muromachija bilo je vrijeme političkih preokreta i društvenih promjena u Japanu, što se odražava u tadašnjoj prehrambenoj kulturi. Kuhinju tog razdoblja karakterizirala je upotreba različitih sastojaka i tehnika iz cijelog svijeta, kao i razvoj novih stilova kuhanja kao što je tempura (pržena hrana).
1573. do 1868.: Razdoblje Eda bilo je vrijeme relativne stabilnosti i prosperiteta u Japanu, što se odražava u tadašnjoj prehrambenoj kulturi. Kuhinju tog razdoblja karakterizirao je razvoj različitih regionalnih kuhinja, kao i pojava ulične hrane i razvoj prvih modernih restorana.
1868. do danas: U razdoblju Meiji, Japan se otvorio ostatku svijeta, što je imalo značajan utjecaj na kulturu hrane u zemlji. Uvedeni su zapadnjački sastojci i tehnike kuhanja i prehrambena industrija počela se modernizirati. Danas je japanska kuhinja poznata po raznolikoj i sofisticiranoj kuhinji pod utjecajem raznih sastojaka i stilova kuhanja iz cijelog svijeta.
Japanska tradicija hrane promijenila se kada su stigli Amerikanci i Britanci.
Dolazak Amerikanaca i Britanaca u Japan imao je značajan utjecaj na kulturu hrane u zemlji. Tijekom razdoblja Meiji (1868.-1912.), Japan je prošao proces modernizacije i zapadnjaštva koji je uključivao uvođenje mnogih zapadnih sastojaka i tehnika kuhanja. Prvi američki i britanski konzulati u Japanu osnovani su 1850-ih, a s njima je došao i priljev zapadnjaka koji su u zemlju uveli nove metode hrane i kuhanja.
Jedna od najznačajnijih promjena u tom razdoblju bilo je uvođenje pšeničnog brašna, koje se koristilo za izradu kruha, kolača i drugih pekarskih proizvoda. To je bio značajan odmak od tradicionalne japanske prehrane, koja se uglavnom temeljila na riži, povrću i plodovima mora. Ostali zapadnjački sastojci uvedeni u tom razdoblju bili su maslac, mlijeko, sir i govedina, koji se prethodno nisu široko koristili u Japanu.
Osim uvođenja novih sastojaka, Amerikanci i Britanci uveli su i nove tehnike kuhanja poput pečenja i pečenja, koje su postale popularne u Japanu. Te su promjene imale ogroman utjecaj na kulturu hrane u zemlji i još uvijek su vidljive u modernoj japanskoj kuhinji kakvu danas poznajemo.
Danas je moderno doba brze hrane stiglo u Japan.
Industrija brze hrane posljednjih je desetljeća snažno prisutna u Japanu. Prvi lanac brze hrane koji je došao u Japan bio je McDonald's, koji je otvorio svoj prvi restoran u Tokiju 1971. godine. Od tada su na japansko tržište ušli mnogi drugi lanci brze hrane, uključujući KFC, Burger King i Pizza Hut.
U Japanu su se restorani brze hrane prilagodili lokalnim ukusima i preferencijama nudeći izbor stavki jelovnika specifičnih za japansko tržište. Na primjer, McDonald's u Japanu osim tradicionalnijih jela na jelovniku nudi teriyaki burgere, hamburgere od škampa i zdjele od riže. Ostali lanci brze hrane također su razvili posebne stavke jelovnika za japansko tržište, kao što su KFC-ov "Karaage-kun", prženi pileći međuobrok i pizza "Škampi i majoneza" Pizza Huta.
Unatoč rastućoj popularnosti brze hrane u Japanu, zemlja također ima dugu tradiciju ulične hrane, koja ostaje važan dio kulture hrane. Osim toga, Japan ima uspješnu restoransku scenu koja nudi široku paletu kuhinja, uključujući tradicionalnu japansku, zapadnu i fuzijsku kuhinju.
Tradicija ulične hrane u Tokiju i Osaki.
Ulična hrana, ili "yatai", ima dugu i bogatu tradiciju u Japanu i može se naći u mnogim gradovima širom zemlje, uključujući Tokio i Osaku. U Tokiju se ulična hrana može naći na raznim tržnicama na otvorenom kao što su ribarnica Tsukiji i tržnica Ameyoko, kao i na festivalima i događajima. Neki popularni street food artikli u Tokiju uključuju takoyaki (kuglice lignji), yakiniku (meso na žaru) i okonomiyaki (slana palačinka od raznih sastojaka).
U Osaki je ulična hrana sastavni dio gradske prehrambene kulture i može se naći na raznim tržnicama na otvorenom kao što su tržnice Dotonbori i Kuromon, kao i festivalima i događanjima. Neki popularni ulični prehrambeni proizvodi u Osaki uključuju takoyaki (kuglice lignji), kushiage (prženi ražnjići) i okonomiyaki (slana palačinka od raznih sastojaka).
Posljednjih godina ulična hrana doživjela je svojevrsni ponovni uspon u Japanu jer se pojavljuju novi, inovativni prodavači ulične hrane koji nude široku paletu jela i okusa. Mnogi od ovih uličnih prodavača nalaze se u prometnim urbanim područjima i popularni su i kod lokalnog stanovništva i kod turista. Ulična hrana u Japanu pristupačan je i praktičan način kušanja raznih različitih jela i okusa, a sastavni je dio kulture hrane u zemlji.
Japanska hrana je zdrava.
Japanska hrana često se smatra zdravom zbog naglaska na svježe sastojke i korištenja raznih povrća, morskih plodova i žitarica u prehrani. Tradicionalna japanska jela temelje se na principu "ichiju issai", što znači "jedna juha, jedna strana", a to potiče konzumaciju uravnotežene mješavine različitih namirnica.
Japanska kuhinja također ima snažnu tradiciju fermentacije, za koju se vjeruje da ima zdravstvene koristi. Fermentirana hrana kao što su miso, natto i sake čest su dio japanske prehrane i bogata je probioticima koji su korisni za probavni sustav.
Također, japanska hrana općenito ima malo masti i kalorija u usporedbi s nekim zapadnjačkim kuhinjama, a često se priprema zdravijim metodama kuhanja poput pečenja, kuhanja i kuhanja na pari.
Međutim, vrijedi napomenuti da japanska hrana, kao i svaka druga kuhinja, može varirati u smislu nutritivne vrijednosti ovisno o specifičnim sastojcima i metodama pripreme koje se koriste. Neka japanska jela, kao što su tempura i tonkatsu, pržena su duboko pržena i mogu biti bogata kalorijama i mastima, dok druga, poput sushija i sashimija, sadrže manje kalorija i masti. Sve u svemu, japanska hrana općenito se smatra zdravom i uravnoteženom prehranom.
Japanska hrana igra ključnu ulogu u industriji dugovječnosti.
Japanske prehrambene i životne prakse odavno su povezane s dugovječnošću i dobrim zdravljem. Japan ima jedno od najvećih očekivanih životnih vijekova na svijetu, što se često pripisuje zdravoj prehrani i načinu života zemlje.
Japanska kuhinja temelji se na principu "ichiju issai", što znači "jedna juha, jedna strana", a to potiče konzumaciju uravnotežene mješavine različitih namirnica. Tradicionalna japanska jela sastoje se od zdjele riže, zdjele miso juhe i raznih malih priloga ili "okazu", koji mogu uključivati ribu na žaru, ukiseljeno povrće, tofu i druga jela na biljnoj bazi. Vjeruje se da ovaj uravnoteženi pristup prehrani doprinosi dobrom zdravlju i dugovječnosti.
Japanska hrana također općenito ima malo kalorija i masti, a bogata je hranjivim tvarima kao što su proteini, vlakna i vitamini. Japanska prehrana također je bogata plodovima mora, koji je dobar izvor omega-3 masnih kiselina, a uključuje razne fermentirane namirnice poput misoa i natta, koje su bogate probioticima i za koje se vjeruje da imaju zdravstvene prednosti / p>
Osim prehrane, smatra se da druge životne prakse u Japanu, poput redovite tjelesne aktivnosti i upravljanja stresom, doprinose visokom očekivanom trajanju života u zemlji. Sve u svemu, japanske prehrambene i životne prakse smatraju se važnim dijelom industrije dugovječnosti zemlje.